ISTORIJA PORODICE MILIĆ - porodica je luka mira u olujama života -
„U složnu porodicu, sreća sama od sebe dolazi.“
19. vek – Reforma tradicionalne porodice Milić
„Posle oslobođenja Toplice i drugih južnih i jugoistočnih delova Srbije od Turaka 1878. godine, neki krajevi, zbog iseljavanja albanskog i turskog stanovništva, ostali su pusti, a među njima i Toplica. Radi naseljavanja ovih krajeva, Srbija je 1880. godine donela zakon o naseljavanju ovih krajeva, u kome je centralno mesto zauzelo naseljavanje Toplice. Zakonom su bili regulisani uslovi naseljavanja. U članu 1. pomenutog Zakona kaže se da naseljenici treba da su ljudi „koji se zanimaju zemljoradnjom ili kakvim zanatima neophodno potrebnim za seosko stanovništvo“. U članu 5 stoji da naseljenici dobijaju po 4 hektara zemlje, ako je kućna zadruga, na svaku mušku glavu u zadruzi stariju od 16 godina, još po 2 hektara. Zanatlije dobijaju još po 1 hektar zemlje pored okućnice, kao i građu za kuću, besplatno, u državnoj i opštinskoj šumi. Prema članu 6, prvih 15 godina naseljenik uživa samo zemlju, a posle toga vremena ona prelazi u njegovu svojinu. Po članu 7 naseljenik se oslobađa svih državnih poreskih tereta zemlje za 3 godine (opštinskih ne); naseljenici se oslobađaju službe u stajaćoj vojsci za 5 godina, a u narodnoj za 3.“
Jedan od onih koji su se naselili u selu Jasenica, kod Žitorađe je otac Živka Milića Tasa. On je sa svojom porodicom živeo od zemljoradnje. Takođe se i Živko bavio zemljoradnjom, voleo je prirodu, a posebno se zanimao za lov. Kao mladić upoznaje Veliku, sa kojom stupa u brak. Iz te ljubavi rađaju se Svetislav, Mile, Ruža i Vladimir Milić.
Ono što je važno napomenuti jeste da poreklo porodica Milić vodi iz Crne Gore, za Miliće se može reći da su Srbi iz Crne Gore. Nakon tog perioda, živeli su u okolini Peći na Kosovu i Metohiji. Krsna Slava porodice Milić je Aranđelovdan, koji se obeležava 21. novembra.
20. vek – Utvrđivanje ognjišta porodice Milić
Svetislav Ž. Milić, rođen je u malom selu Jasenica 9. oktobra 1936. godine od oca Živka, zidara i majka Velike, domaćice, odgajan je u patrijahalnoj porodici. Svetislav je rođen kao prvo dete u porodici Milić. Dve godine kasnije na svet dolazi Mile Milić, a već 1940. godine rađa se Ruža, jedino žensko u familiji, a kasnije kroz porodičnu istoriju, osoba koja je držala porodicu na okupu, što je kasnije preuzela njena kći Dunja. Najmlađe dete je Vladimir.
Svetislav, najstarije dete Živka i Velike je još kao dečak maštao o vojsci, avionima i borbi. Mnogi govore da je za to zaslužan njegov otac Živko, koji mu je od malih nogu usadio ljubav prema otadžbini i važnost očuvanja iste. Nakon završene osnovne škole u selu Jasenica odlazi na daleki put u Vojnu školu, gde je vredno radio, učio i za par godina istu i završio, znao je da mora da izvuče svoju porodicu iz siromaštva, a Vojna škola je bila najbolji lek za to. Međutim, u tradiciji porodice Milić je da se ne zaustavlja sa usavršavanjem nakon završenog formalnog obrazovanja, te Svetislav kreće na različite dodatne obuke i kurseve. Njegova braća i sestra su mu govorili: „Ti si naša duša i razum, ti si naš zaštitnik“. Uvek nasmejan, smiren i plemenit, Svetislav je oko sebe širio pozitivnu energiju, ljubav i toleranciju. Nakon završene vojne škole, Svetislavova karijera kreće uzlaznom putanjom, postao je cenjeno vojno lice i miljenik dama.
Upravo na službi u Trebinju, Svetislav upoznaje Ljubicu, tada učenicu Trgovinske škole. Ljubav se rađa na prvi pogled. Ljubica je tokom rata ostala bez oba roditelja, otac Petar Vranić bio je zaklan, dok je majka Jovanka bila streljana, te Ljubica i njena sestra Nada odlaze u sirotište u Opatiji. Upravo ta teška situacija naterala je Ljubicu, tada mladu devojku iz Mahovljana, mesta pored Banja Luke da nastavi svoje školovanje i da se dodatno usavrši. Par meseci kasnije, Svetislav odlučuje da oženi Ljubicu. Nakon venčanja oni se sele po gradovima bivše Jugoslavije. Živeli su u Kladovu, Negotinu, Sisku, Leskovcu, Kovilovu - mestu na samoj granici, gde su živeli u kući gde je bila i mesna zajednica, a kasnije poslednji premeštaj Svetislav dobija za Niš, grad kome će pokloniti svoju dušu, i grad koji je voleo do svoje smrti.
Iz velike ljubavi Svetislava i Ljubice Milić rađaju se sinovi Dragan i Mile Milić.
Svetislav je dobitnik velikog broja različitih priznanja. Predsednik SFRJ Josip Broz Tito odlikuje ga zlatnom medaljom za zasluge.
Najstariji sin Dragan, 1989. godine stupa u brak sa gospođicom Žaklinom Đorđević. Iz njihove ljubavi na svet dolaze Ljiljana, Jovan i Obren.
Najmlađi sin Mile, 2003. godine stupa u brak sa gospođicom Hristinom Radenković i dobija sinove Mihajla i Pavla.
21. vek – Milići u sadašnjosti
Dragan Milić veći deo karijere provodi kao inženjer u brojnim preduzećima. Njegova supruga Žaklina, svoj radni vek provodi kao zaposlena u Duvanskoj industriji u Nišu. Mile Milić nakon studija otvora svoju preduzetničku radnju, koja i dan danas funkcioniše. 2003. godine Mile Milić stupa u brak sa gospođicom Hristinom Radenković. Brak je sklopljen u Pantelejskoj crkvi u Nišu. U braku sa gospođicom Hristinom Radenković, Mile dobija dvojicu sinova Mihajla (2002) i Pavla (2004). Iste godine, kada je i Pavle rođen, rađa se Obren Milić, najmlađi član porodice Milić, sin Dragana i Žakline Milić.
Tmuran oblak nadvio se nad kućom porodice Milić, sedmog novembra 2004. godine , Svetislavu se javlja veliki bol u stomaku, odlazi u Vojnu bolnicu u Nišu, a 11. novembra u popodnevnim satima odlazi na večni počinak. Sahranjen je uz najveće počasti u subotu, 13. novembra.
„Deco, Svetislava više nema“ – govorila je Ljubica svojim sinovima Draganu i Miletu, ali i snahama Žaklini i Hristini. Od tog trenutka ništa više nije bilo isto...
Nakon Svetislavove smrti, porodica Milić, posebno Dragan i Žaklina zapadaju u teško siromaštvo, a izlaze zahvaljujući saradnji sa gospodinom Ivanom Dervjačenkom, koji nudi zaposlenje Draganu Miliću. Nažalost, zbog siromaštva, porodica Milić prodaje svoja imanja i seosku kuću u selu Jasenica. Početkom 2012. godine Dragan Milić saznaje da boluje od teške bolesti. Povlači se iz svih poslova.
2000-ih godina 21. veka, Milići se razvijaju, školuju i usavršavaju. Ljiljana i Jovan Milić završavaju Mašinski fakultet, Univerziteta u Nišu. Dok Mihajlo i Pavle upisuju Trgovinsku školu u Nišu, a najmlađi član porodice Obren, upisuje Srednju stručnu školu sa željom da nastavi školovanje na Mašinskom fakultetu.
Odlukom saveta porodice od 2015. godine starešina porodice je Jovan Milić, srednji sin Dragana i Žakline Milić.
2011. godine Jovan D. Milić osniva humanitarni portal, a danas humanitarnu organizaciju „Nađi Raula“, koja je posvećena njegovoj inspiraciji Raul Valenbergu.
Predsednik Republike Srbije Aleksandar Vučić 2019. odlikuje Jovana Milića srebrnom medaljom za zasluge.
Dragan Milić preminuo je 8. marta 2021. godine, dok je njegova majka Ljubica preminula iste godine u aprilu. Sahranjeni su uz počasti na Novom groblju u Nišu.
Milići danas žive u svim delovima sveta, par članova porodice (direktni potomci Mileta starijeg, naslednici Časlava) živi na Malti, dok Mile Milić (Svetislavov sin) živi na relaciji Francuska – Hrvatska.
Krilatica Milića je „porodica je luka mira u olujama“.
Kroz dobročinstvo i velike akcije u Crkvama, uglavnom Eparhije Niške, Milići se trude da pomognu svom narodu.
Ljubica i Svetislav Milić
Milići kroz istoriju
Petar (levo), Ljubičin otac
Ljubica i Svetislav (desno) sa rođacima
Seoska crkva u Jasenici
Moderni Milići (s desna na levo): Jovan, Hristina, Pavle, Ljiljana, Obren, Mihajlo, Žaklina
Jovan i Ljiljana Milić
Milići sa članovima komisije za dodelu Nagrada "Svetislav Milić - mladima od srca"
Jovan Milić drži govor na dodeli Nagrada "Svetislav Milić - mladima od srca", 2022.
Dobročinstvo
Jovan i Obren Milić sa NJ. S. Patrijarhom srpskim gospodinom Porfirijem, Episkopom Niškim gospodinom Arsenijem i porodičnim sveštenikom Vladanom
Obren Milić (2023)
Obren Milić i Dimitrije Nešić na humanitarnom koncertu